DNEVNIK ZAHVALNOSTI

Jedna od najpoznatijih metoda za vježbanje i razvijanje zahvalnosti je vođenje dnevnika zahvalnosti.

Dnevnik može biti jednostavan, skroman i minimalistički, no oni koji imaju umjetničkog dara i potrebu za složenijim izražavanjem mogu od svog dnevnika učiniti i malo umjetničko djelo.

Također je dobro koristiti brojanicu prilikom vođenja dnevnika.

Najvažnije od svega je biti redovan, jer redovnost stvara naviku, navika oblikuje ponašanje, a ponašanje pak karakter.

Što se tiče samog vođenja preporuča se slijedeće:

• Prije svega trebati svjesnu donijeti odluku da se želimo biti sretniji, i zahvalniji
• Preporuča se izdvojiti 10 do 15 minuta jednom do najviše tri puta tjedno (najnovije spoznaje pokazuju kako je ovo učinkovitije od dnevnog vođenja; vjerovatno jer se brzo naviknemo, te s vremenom “otupimo”, te počnemo ponovno život uzimati zdravo za gotovo)
• Korisnije je fokusirati se na ljude nego na stvari
• Dobro je biti detaljan, odnosno pokušati ući dublje od jednostavnog površnog upisivanja
• Korisno je napraviti eksperiment prilikom kojeg si možemo zamisliti kako nam bi u životu bilo bez onoga što nas čini zahvalnima
• Posebnu pozornost treba obratiti na iznenađenja, pogotovo ona pozitivna, jer ona lakše bude zahvalnost

Najčešće doba dana za unos je ili odmah ujutro, i/ili navečer na kraju dana, no zapravo nema pravila.

Jutarnje vođenje dnevnika odmah nakon buđenja omogućava da započnemo dan u tišini i spoznaji za što smo sve danas zahvalni, na koje prilike koje nam život daruje možemo odgovoriti sa zahvalnošću.

Večernje vođenje dnevnika pruža još jednu dodatnu mogućnost: onu za kratkim osvrtom na događaje i trenutke u danu u kojima nismo bili prisutni, pa stoga ni zahvalni.

Ovo su samo neke od ideja, na svima nama je da posegnemo unutra, i vlastitom kreativnošću nađemo ono što za nas najbolje funkcionira.